Marija Andrijašević

Marija Andrijašević rođena je u Splitu 1984. godine. Objavila je zbirku pjesama Davide, svašta su mi radili nagrađenu Goranom za mlade pjesnike 2007. godine te roman Zemlja bez sutona 2021. Izabrane pjesme iz navedene zbirke uvrštene su u nekoliko domaćih antologija i prevedene na više stranih jezika. Završila je trogodišnji smjer Trgovačke škole u Splitu 2001., a četvrti razred u večernjem programu Trgovačke škole u Zagrebu 2008. Magistrirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2015. Pohađala je i završila dvosemestralni program Centra za ženske studije u Zagrebu 2016. godine.

Sofija Andruhovyč

Sofija Andruhovyč rođena je 1982. godine u Ivano – Frankivs’ku u Ukrajini. Dosad je objavila šest knjiga proze: Milenino ljeto, Stari ljudi, Žene njihovih muževa, Losos, Felix Austria i Amadoca. Autorica je i knjige za djecu Sazviježđe Kokoš. Njezina su djela prevedena na engleski, poljski, njemački, češki, francuski, mađarski, srpski i druge jezike. Osim proze, piše eseje i prevodi. Živi u Kijevu.

Gabriela Babnik Ouattara

Gabriela Babnik Ouattara (1979., Göppingen) autorica je pet romana i jedne zbirke kratkih priča. Također piše radio drame, a povremeno i prevodi, prije svega djela afričkih autora. Između ostalog je dobitnica Nagrade EU-a za književnost 2013. godine – za roman Sušno doba, koji je do danas preveden na 15 jezika – te Stritareve nagrade za mladoga kritičara. Trenutno završava roman o Baudelaireu i njegovoj ljubavnici Jeanne Duval pod naslovom Tišina, polna vetra (Beletrina, 2022.) te je na slovenski prevela roman kenijskoga književnika Binyawange Wainaine One Day I Will Write About This Place. Urednica je u mariborskoj nakladničkoj kući Litera.

Renato Baretić

Renato Baretić rođen je u Zagrebu 1963. godine, a od 1983. živi isključivo od pisanja – u najvećoj mjeri i bez prestanka kao novinar u brojnim hrvatskim i stranim medijima, ali i kao romanopisac, pjesnik, sastavljač pitanja za kvizove, predavač kreativnog pisanja, televizijski i filmski scenarist, (ko)autor tekstova za kazališne predstave… Bio je suosnivač i prvih 10 godina umjetnički direktor Pričigina, festivala pričanja priča u Splitu, gdje je stalno nastanjen od 1996. godine. Prethodna tri romana – Osmi povjerenik, Pričaj mi o njoj i Hotel Grand – prevedena su na pregršt stranih jezika, a u Hrvatskoj su doživjela niz reizdanja. Ostala ukoričena i objavljena djela: Riječi iz džepova, zbirka poezije,
Kome ćemo slati razglednice, zbirka poezije, Kadrovi kadra, izbor iz kolumni o televiziji, Split za početnike – abeceda grada, zabavno-poučni vodič (koautor s Ivicom Ivaniševićem),
Muka malog vuka, slikovnica (ilustrirao Davor Schunk), Idemo u kino!, kratka povijest kinematografa i filma općenito, priručnik za osmoškolce (ilustrirao Luka Duplančić), Srcem nizvodno, prateći tekstovi u fotomonografiji Igora Tomljenovića i Jadran Lazić – 50 godina fotografije, tekstovi u fotomonografiji (koautor s Jadranom Lazićem).

Gordana Benić

Gordana Benić rođena je 1950. godine u Splitu. Diplomirala je književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru te završila poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezina poezija zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama hrvatskog pjesništva. Pjesme su joj prevedene na desetak stranih jezika. Knjiga Kovači sjene, izbor iz opusa na francuskom jeziku, objavljena je 2014. godine u ediciji Domaine croate/Poésie nakladnika L’Ollave. Gordana Benić u svojim djelima razgranava osobitu vrstu iluzionizma varirajući apokrifne i nadrealne zemljovide, čime je speciﬁčnu poetiku svemirskog romantizma uvela u prostore velikih širina i prostranosti. Objavila je 20 zbirki pjesama u prozi i knjigu publicistike. Prema motivima poetske tetralogije o Dioklecijanovoj palači, 2018. godine je snimljen dokumentarni film Prizemljeni svemir. Dobitnica je nagrada:
Tin Ujević, Vicko Andrić i Goranov vijenac te Nagrade za književnost HAZU-a i Poetske nagrade Kvirin.

Inoslav Bešker

Inoslav Bešker (Zagreb, 1950.) filolog je i novinar raznovrsnih interesa, među kojima su mediteranistika, morlakizam, odnosno antropologija religije. Podrijetlom je iz Splita, gdje je proveo formativne godine i maturirao u Klasičnoj gimnaziji. Na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao je sociologiju (kao B-predmet) i magistrirao novinarstvo, na Sveučilištu u Milanu doktorirao poredbenu slavistiku. Znanstveni je savjetnik u filologiji, a viši znanstveni suradnik u informacijskim i komunikacijskim znanostima. Novinar je od 1967. godine. Dopisnik iz Rima od 1989.Profesor južnoslavenskih jezika i književnosti u Italiji 1996. – 2013. (L’Orientale u Napulju, La Sapienza u Rimu, Alma mater u Bologni), a slavenskih književnosti i kroatistike u Hrvatskoj od 2009. (naslovni redoviti profesor na Sveučilištu u Splitu od 2013.). Profesor komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Dubrovniku. Kodirektor godišnje Međunarodne konferencije o novinarstvu i informacijskoj tehnologiji u Dubrovniku (IUC).Objavio znanstvene knjige i ine radove u svakome od svojih znanstvenih područja te više od 30.000 različitih novinarskih priloga. Dobitnik je više nagrada, među kojima su Kiklop (za Filološke dvoumice), Otokar Keršovani (za životno djelo u novinarstvu), Otto von Habsburg i Joško Kulušić (za promicanje ljudskih prava) itd.

Darko Cvijetić

Darko Cvijetić rođen je 11. siječnja 1968. godine u Ljubiji Rudnik, Jugoslavija, danas BiH. Pjesnik, prozaist, redatelj i dramaturg u Pozorištu Prijedor. Pjesme i romani prevođeni su mu na francuski, engleski, njemački, slovenski, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Objavio dva romana, desetak knjiga pjesama, dvije knjige priča, u kazalištima regije režirao od Becketta do Čehova te tumačio uloge Raskoljnikova, Borisa Davidoviča Novskog, Estragona, Clowa… Knjige jednako objavljuje u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Sarajevu, Banjoj Luci, Skopju, Hamburgu, Udinama, Gdanjsku, Zenici… Sebe smatra “postjugoslavenskim piscem”. Vrtlarstvo i teatrologiju učio kod Majstora Leona Weissa. Za roman Schindlerov lift (Buybook, Sarajevo/Zagreb, 2018.) dobio Kočićevo pero Zadužbine Petar Kočić, Banja Luka/Beograd, 2019. godine, te hrvatsku književnu nagradu Fric. Kamerni teatar iz Sarajeva započeo je pripreme za kazališnu predstavu po motivima romana Schindlerov lift, u režiji Kokana Mladenovića iz Beograda. Darko Cvijetić član je P.E.N. Centra BiH, Društva pisaca BiH i Hrvatskog društva pisaca.

Ivan Čolović

Ivan Čolović rođen je 1938. godine u Beogradu. Politički je antropolog, izdavač i pisac. Objavio je dvadesetak knjiga, a posljednjih godina: Smrt na Kosovu polju. Istorija kosovskog mita (2017), Slike i prilike. Redom koji su se ukazivale (2018) i Virus u tekstu. Ogledi o političkoj antropologiji 4 (2020). Neke njegove knjige prevedene su na engleski, francuski, grčki, talijanski, makedonski, njemački, slovenski i poljski jezik. Čolović je osnivač i urednik (1971.), a od 1989. godine i izdavač serije knjiga Biblioteka XX vek. Dobio je nekoliko priznanja, među kojim Herderovu nagradu (2000), Orden viteza Legije časti (2001), zvanje počasnog doktora Sveučilišta u Varšavi (2010) i nagradu Mirko Kovač za knjigu Smrt na Kosovu polju. Istorija kosovskog mita (2017).

Mladen Dolar

Mladen Dolar viši je znanstveni novak na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Ljubljani. Primarna polja istraživanja su mu psihoanaliza, moderna francuska filozofija, njemački idealizam i teorija umjetnosti. Predavao je na sveučilištima u SAD-u i diljem Europe, napisao je više od 150 članaka u znanstvenim časopisima i sabranim svescima. Uz 14 knjiga na slovenskom jeziku, izdanja uključuju i ove popularne publikacije A Voice and Nothing More i – sa Slavojem Žižekom – Opera’s Second Death. Njegova nova knjiga The Riskiest Moment uskoro izlazi u izdanju Duke University Pressa. Jedan je od osnivača „Ljubljanske lakanske škole“.

Mirjana Dugandžija

Mirjana Dugandžija rođena je u Požegi 1960. godine. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po profesiji je novinarka, bavi se temama iz kulture, radila je u Vjesniku, Nacionalu i Globusu, a trenutno u Jutarnjem listu. Objavila je roman „Nekoliko dana kolovoza“, koji je ušao u finale svih najvažnijih književnih nagrada u Hrvatskoj. Objavljen je u Beogradu (Rende) i Skopju (Makedonska reč) na makedonskom jeziku. Objavila je i knjigu kolumni i kratkih priča „Indijančeva noć“ te zbirku priča „Rujanska kupačica“. Prozu objavljuje u Književnoj republici, Europskom glasniku, na Trećem programu Hrvatskog radija i drugdje. Živi u Zagrebu.

Goran Ferčec

Goran Ferčec (Koprivnica, 1978.) pisac, dramatičar i dramaturg na izvedbenim i kazališnim projektima. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Izvedbene, teorijske tekstove i eseje objavljuje u domaćim i stranim časopisima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Autor je romana Ovdje neće biti čuda u izdanju nakladničke kuće Fraktura, objavljenog 2011. Iste godine u Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno je izveden njegov tekst Pismo Heineru Mülleru u režiji Bojana Đorđeva. Izvedbeni tekst Radnice napisan je i premijerno izveden 2014. u sklopu projekta Vor den Hunden u koprodukciji Fringe ensemblea iz Bonna i Schaubühne Lindenfels iz Leipziga te kao radiodrama u režiji Franke Perković na Trećem programu Hrvatskog radija. Dobitnik je Nagrade austrijskog kulturnog foruma 2007. godine, Nagrade hrvatskoga glumišta 2014., Nagrade Festivala Borštnikovih susreta 2014. i 2015. te Nagrade Veljko Maričić 2011. godine. Tekstovi su mu prevedeni na njemački, mađarski, engleski, francuski, slovenski i makedonski jezik.

Laura Freudenthaler

Laura Freudenthaler rođena je 1984. godine u Salzburgu. Završila je studij germanistike i filozofije te rodne studije. Živi u Beču. Godine 2014. objavila je prvu zbirku kratkih priča Madeleineina lubanja. Za roman Kraljica šuti, objavljen 2017. godine, nagrađena je nagradom Förderpreis zum Bremer Literaturpreis 2018., a roman je iste godine dobio i pohvalu za najbolji njemački debitantski roman na Festival du Premier Roman u Chambéryju. Godine 2019. objavila je roman Priča o duhovima, za koji je iste godine dobila Nagradu Europske unije za književnost.

Ivica Ivanišević

Ivica Ivanišević rođen je 1964. godine u Splitu. Sociologiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio novinar i urednik u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Slobodnoj Dalmaciji, gdje je danas komentator. Objavio sljedeće knjige: Smoje – biografija (Vuković & Runjić, 2004.), Sto mu jelenskih rogova (eseji o stripu, V.B.Z., 2004.), Krovna udruga i druga drama (koautorstvo s Antom Tomićem, Fraktura, 2005.), Split za početnike – abeceda grada (koautorstvo s Renatom Baretićem, Znanje, 2015.), Ulaz za djecu i vojnike (kratke proze, Hena com, 2015.), U sedlu je tijesno za dvoje (roman, Hena com, 2015.), Otpusno pismo (epistolarni roman, koautorstvo s Marinom Vujčić, Hena com 2016.), Primavera (roman, Hena com, 2016.), Knjiga žalbe (roman, V.B.Z., 2016), Klanjam se (roman, Hena com, 2017.), Kuća (roman, V.B.Z., 2019.), Sutra je novi ručak (roman, V.B.Z., 2020.), Ulica Ferde Pomykala 17 (roman, V.B.Z., 2021.). Piše dramske tekstove za kazalište i radio te scenarije za film i televiziju.

Damir Karakaš

Damir Karakaš rođen je 1967. godine u selu Plašćica, pokraj Brinja u Lici. Objavio je knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi, zbirke priča Eskimi, Pukovnik Beethoven i Kino Lika, po kojoj je snimljen istoimeni film, te romane Kombetari, Kako sam ušao u Europu, Sjajno mjesto za nesreću, Blue Moon, Sjećanje šume i Proslava, po kojem se na proljeće snima film, te netom objavljeno djelo Okretište. Piše kazališne komade koji se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je domaćih i stranih književnih nagrada. Prevođen je na desetak jezika. Živi u Zagrebu.

Đorđe Matić

Đorđe Matić, pjesnik, esejist i kritičar, rođen je 1970. Godine u Zagrebu, gdje je i odrastao. Od 1991. godine živio je najprije u Italiji, a zatim u Nizozemskoj, gdje je u Amsterdamu studirao englesku i talijansku književnost. Objavio je pjesničke zbirke Lingua franca i Haarlem Nocturne, zatim knjige eseja o glazbi Tajni život pjesama – hrvatska popularna muzika devedesetih i Tajne veze te zbirku ogleda o srpskoj kulturi Historija i savremenici. Godine 2020. objavljene su mu dvije esejističke knjige: na francuskom Visages du silence (Lica tišine) i na srpskom knjiga Senke naših predaka: otrgnuto od zaborava. U veljači 2021. godine izašla mu je nova zbirka poezije naslovljena Drugi zvuk. Urednik je i koautor Leksikona YU mitologije i koautor (s Merimom Ključo) trojezičnog muzičkog priručnika Eastern European Folk Tunes. Uredio je više publicističkih knjiga, kao i nekoliko radova iz polja povijesnih znanosti. Prevodio je s engleskog, talijanskog i nizozemskog jezika, kao i na te jezike. Stalni je suradnik zagrebačkog časopisa Prosvjeta i portala Oko Radio-televizije Srbije. Nakon gotovo tri desetljeća života u Nizozemskoj, od prošle godine živi u Poreču.

Andrej Nikolaidis

Andrej Nikolaidis je rođen 1974. godine u Sarajevu. Objavio knjige: Ogledi o ravnodušnosti, Zašto Mira Furlan, Katedrala u Seatleu, Oni!, Mimesis, Sin, Dolazak, Poetika Apokalipse, Devet, Smjena straže, Mađarska rečenica, Odlazak i Crna Gora: Hronika propasti. Za književni rad dobio je brojna priznanja, između ostalih: EUPL – Europsku nagrada za književnost u Bruxellesu, nagradu Meša Selimović u Tuzli i crnogorsku državnu nagradu Miroslavljevo jevanđelje.

Radi kao kolumnist crnogorskog portala CDM. Bio je kolumnist AlJazeere Balkans, Slobodne Bosne, Monitora, Vijesti, Mladine, portala Žurnal.info… Objavljivao u The New York Timesu i The Guardianu. Njegovi romani prevedeni su na 14 jezika. Živi u Ulcinju.

Boris A. Novak

Boris A. Novak, slovenski pjesnik, dramatičar i prevoditelj, profesor komparativne književnosti i literarne teorije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, rođen je 1953. godine. Pored ostaloga, napisao je zbirke pjesama Kći sjećanja, 1001 stih, Krunidba, Vrtlar tišine, Majstor nesanice, Alba, Žarenje, Obredi oproštaja, Dlaneno platno i MOM: Mala Osobna Mitologija, tragediju u stihovima Kasandra, a za djecu brojne knjige poezije te lutkarske i radio-igre. Popularni su njegovi priručnici pjesničkih formi Oblici svijeta, Oblici srca te Oblici duha. Njegov opus magnum je epos Vrata nepovrata, 44.000 stihova na 2300 stranica u tri knjige – Zemljovidi nostalgije, Vrijeme očeva, te Obitavališta duša. Prevodi modernu francusku poeziju, staroprovansalske trubadure, američke i engleske pjesnike, flamansku poeziju na nizozemskom jeziku te poeziju južnoslavenskih naroda. Književni izbori njegovih djela objavljeni su u SAD-u, Francuskoj, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Slovačkoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Rusiji i Španjolskoj. Najviše Novakovih djela prevedeno je na hrvatski jezik, a treća knjiga epa Vrata nepovrata upravo je izašla u prijevodu Božidara Brezinščaka Bagole kod izdavačke kuće Fraktura. Dobitnik je niza nacionalnih i međunarodnih nagrada, potpredsjednik Međunarodnog PEN-a, izvanredni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te dopisni član HAZU-a i francuske pjesničke akademije Mallarmé.

Jurica Pavičić

Jurica Pavičić, hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar, rođen je 1965. godine u Splitu, gdje je živi i danas. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman „Crvena voda“ dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. godine nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman. Diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija počinje pisati filmsku kritiku u studentskom časopisu Kinoteka. Potkraj 1989. godine dobiva ponudu da postane prvo književni, a potom i filmski kritičar Slobodne Dalmacije. Tada se i trajno vraća u Split. Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist raznih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija). Godine 1992. nagrađen je nacionalnom nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković. Od 1994. godine piše u raznim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. godine dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, 2002. godine nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera, a 2007. nagradu Miljenko Smoje Slobodne Dalmacije. Godine 2000. Pavičić se seli u Jutarnji list, gdje kolumna Vijesti iz Liliputa izlazi i danas.

Helena Sablić Tomić

Helena Sablić Tomić je u rodnom Osijeku pohađala osnovnu i srednju školu te diplomirala na Filozofskom fakultetu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1997. godine magistrirala s temom „Kratka priča devedesetih – biblioteka i autori časopisa Quorum“, a 2001. je obranila doktorsku disertaciju naslovljenu „Modeli hrvatske suvremene autobiografske proze“. Na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku predaje u statusu redovite profesorice u trajnom zvanju kolegije iz područja književnosti i kulture. Prva je ambasadorica Deska Kreativna Europa Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Autorica je 19 knjiga i više od sto znanstvenih radova te dobitnica deset nagrada. Bila je predsjednica Matice hrvatske – Ogranak Osijek u razdoblju 2003-2007. te članica uredništva časopisa Kolo od 1998. do 2009. godine. Članica je PEN-a, DHK-a i HDP-a. Pisala je književne kritike za Vjesnik, a piše ih za Hrvatski radio. Autorica je sedam scenarija za dokumentarne filmove.

Dubravka Stojanović

Dubravka Stojanović redovita je profesorica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Beogradu. Predaje opću suvremenu povijest, a bavi se problemima demokratizacije Srbije potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, interpretacijama povijesti u novim srpskim udžbenicima, poviješću žena u Srbiji i procesima urbanizacije Beograda početkom 20. stoljeća. Dobitnica je Nagrade grada Beograda za društvene i humanističke znanosti 2004. godine za knjigu Srbija i demokratija 1903-1914. Istorijska studija o zlatnom dobu srpske demokratije. Dobila je Nagradu za mir beogradskog Centra za mir i demokratiju za višegodišnji rad na pomirenju u Jugoistočnoj Europi, a putem reforme nastave povijesti. Godine 2012. dobila je nagradu Osvajanje slobode namijenjenu ženama koje se bore za ljudska prava, demokraciju i pravnu državu. Nositeljica je odlikovanja Nacionalnog reda za zasluge u rangu viteza Republike Francuske.

Tone Stojko

Tone Stojko rođen je 1947. godine u Strezetini u Slovenskim goricama. Na studij novinarstva kreće u Ljubljani, gdje prva radna iskustva stječe na Radioteleviziji Slovenija. Priključuje se skupini odličnih fotografa iz Fotogrupe Šolt, što ga nedvojbeno formira, baš kao i djelovanje u studentskom časopisu Tribuna, gdje objavljuje svoje prve fotografije demonstracija. U siječnju 1971. godine na idućih 25 godina i četiri mjeseca postaje urednik fotografije i fotograf tjednika Mladina. Iste godine objavljuje svoj književni prvijenac, zbirku novela Zadnja molitev. Godine 1983. postavlja fotografsku izložbu Gledališka fotografija, koja mu iduće godine donosi nagradu Prešernove zaklade. U Londonu kao organizator sudjeluje u snimanju albuma Nece Falk Najjači ostaju te u legendarnom glazbenom projektu Maček Muri in muca Maca. U stampedu događaja druge polovice osamdesetih godina prošloga stoljeća, gotovo se proročki kreće po središnjim lokacijama ljubljanskih zbivanja. Dvadeset i prvo stoljeće također je obilježeno Stojkovim vrhunskim portretima Prešernovih laureata. Val novih demonstracija nudi mu brojne motive te obogaćuje njegov savjesno i sustavno nastajući fond demonstracijskih fotografija.

Andriana Škunca

Andriana Škunca rođena je 1944. godine u Bjelovaru, ali je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je provela djetinjstvo i gdje i danas živi veći dio godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost. Objavila je deset knjiga pjesama i prevođena je na isto toliko jezika. Knjiga Novaljski svjetlopis prevedena je na njemački i češki. Sastavila je antologiju hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja, sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem. O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu napisala je monografiju Biblijski vrt, Sveta zemlja lunjskih maslina (opremljenu vlastitim fotografijama) te knjigu poetskih eseja, putopisno-dnevničkih zapisa Hodopis rubovima otoka, također opremljenu vlastitim fotografijama. Za knjige poezije dobila je najznačajnija priznanja: Nagradu Tin Ujević 1999. za knjigu Novaljski svjetlopis, a za izabrane pjesme Predivo sve užih dana, dodijeljne su joj Nagrada HAZU 2004. i Nagrada Vladimir Nazor 2004. Za sveukupni pjesnički opus ovjenčana je Goranovim vijencem 2006., a za životno djelo dobila je Nagradu Vladimir Nazor 2020. Osim poezije, piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima, a tijekom posljednja tri desetljeća posebno je zapažena kao umjetnička fotografkinja. Do sada je održala niz samostalnih izložaba u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Predstavljena je izložbama poezije i fotografija u Novalji, Zagrebu, Gmündu, Leipzigu, Pragu, Münsteru, Fellbachu i Splitu. Fotografije su joj u više navrata prikazane na HTVu, u emisiji Fotografija u Hrvatskoj. Petar Krelja snimio je 2005. godine dokumentarni film u produkciji HTVa pod imenom Andriana u kojem je kroz stihove predstavlja i kao vrsnu fotografkinju.

Sergej Trifunović

Sergej Trifunović rođen je 2. rujna 1972. godine u Mostaru. Odrastao u Kruševcu, Užicu, studirao i živi u Beogradu. Bavi se uglavnom glumom. Nađe se vremena za štošta, pa evo i za pisanje. Ljubav prema literaturi, osim oca, usadio mu je učitelj Slavko Vasilijević u osnovnoj školi, čija kći živi negdje u Puli. Odigrao više od osamdeset uloga na filmu i televiziji i znatno više u kazalištu. Stovarište je njegova prva knjiga.

Zanzim

Zanzim, pravim imenom Frédéric Leutelier, rođen je u Lavalu 5. siječnja 1972. Trenutačno živi u Tinténiacu, a u Rennesu radi u studiju Atelier Pepe Martini s desetak drugih stripaša. Jedan je od autora u strip-seriji Comix 2000 , skupnom albumu u izdanju nakladnika L’Association. Objavio je stripove Les Yeux Verts , La Sirène des Pompiers i Ma Vie Posthume s Hubertom i Tartuffe s Duvalom. Sudjelovao je u skupnom stripu Les Gens Normaux , objavljenom u biblioteci Écritures kod Castermana. U izdavačkoj kući Glénat 2015. godine kao crtač i scenarist potpisuje zapažen album L’Île aux Femmes . Album Muška koža iz 2020. godine, koji objavljuje s Hubertom, prodan je u više od 130.000 primjeraka i ovjenčan brojnim nagradama.