Vladislav Bajac

Vladislav Bajac rođen je u Beogradu 1954. godine. Pisac i izdavač. Studirao Filološki fakultet. Bavio se novinarstvom i književnim prevođenjem. Objavio zbirke pjesama Koji put vodi do ljudi i Put haiku , zbirke priča Evropa na leđima bika , Podmetači za snove , Geopoetičke basne i Gastronomadske priče te Sabrane priče , romane Knjiga o bambusu , Crna kutija – Utopija o naknadnoj stvarnosti , Druid iz Sindiduna , Bekstvo od biografije – Život u osam imena , Evropa ekspres – Roman u pričama , Hamam Balkanija – Roman i druge priče i Hronika sumnje . Dobitnik je niza priznanja i nagrada. Prvi roman Knjiga o bambusu uvršten u 25 romana desetljeća u Jugoslaviji 1990. godine. Knjige su mu prevedene na dvadeset svjetskih jezika. Potpredsjednik Srpskog PEN-a 2008. – 2010. Jedan od osnivača i član Balkanske Akademije umjetnosti ( Academia Balkanica Europeana ), 2017. Osnivač, glavni urednik i direktor izdavačke kuće Geopoetika, 1993. Dobitnik Nagrade za književnu prevoditeljsku inicijativu ( Literary Translation Initiative Award ) Londonskog sajma knjiga i Udruženja izdavača Ujedinjenoga Kraljevstva za ediciju Srpska proza u prijevodu na engleskom jeziku ( SPiT – Serbian Prose in Translation ), 2018. Nositelj ordena Kraljevine Norveške za zasluge u rangu zapovjednika ( Royal Norwegian Order of Merit-Commander ), 2020.

Boris Domagoj Biletić

Boris Domagoj Biletić rođen je u Puli 1957. godine, gdje je završio osnovnu školu, opću gimnaziju i Pedagošku akademiju. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuje od 1977. godine, uglavnom poeziju, eseje, studije i kritike. Usto je urednik, publicist, antologičar, polemičar, organizator književnih i kulturnih programa. Od 1983. do 2021. godine objavio je 25 knjiga, sastavio četiri antologije i panorame te priredio i sastavio 18 izbora iz djela pojedinih pisaca i zbornikā. Suautor je nekoliko grafičko-pjesničkih mapa i jednoga glazbeno-pjesničkog CD-a. Među osnivačima je Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika (1990.), i njegov predsjednik, te pokretačima Šoljanovih dana. Osnovao je časopis Nova Istra, koji uređuje, kao i njegovu biblioteku, te je pokretač međunarodnih Pulskih dana eseja (od 2003.) i tvorac esejističke nagrade Zvane Črnja (dodjeljuje se od 2007.). Dobitnik je niza važnijih književnih nagrada i priznanja. Prevođen na dvadesetak jezika, uredio više od stotinu i pedeset knjiga, zastupljen u antologijama, književnopovijesnim pregledima, Enciklopediji Matice hrvatske, Hrvatskoj književnoj enciklopediji… Izbor iz referentne kritičke literature o Biletiću sadrži više od 150 jedinica. Osnivač je 2018., pokretač i urednik e-časopisa za književnu kritiku Stav (www.stav.com.hr). Aktualni je dopredsjednik DHK. Ravnatelj je Gradske knjižnice Matije Vlačića Ilirika u Rovinju. S obitelji živi u Puli.

Petra Bernarda Blašković

Petra Bernarda Blašković rođena je u Puli, gdje je završila Srednju glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova (teoretski i instrumentalni smjer) te Srednju talijansku gimnaziju Centro per l’educazione e l’istruzione in lingua italiana (kulturološki smjer). Glumu i lutkarstvo magistrirala na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Od 2011. godine stalna članica dramskog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, a od svibnja 2019. i na funkciji ravnateljice Drame. Ostvarila je više od 50 kazališnih uloga te radila kao asistentica režije, režiserka, radijska voditeljica, koreografkinja, prevoditeljica… Osmislila, režirala i izvela više od 20 autorskih predstava. Dobitnica više domaćih i međunarodnih nagrada. Živi u Osijeku.

Branko Čegec

Branko Čegec rođen je 22. lipnja 1957. Godine. Diplomirao jugoslavistiku i književnosti i komparativnu književnost na Filozosfkom fakultetu u Zagrebu. Uređivao književnost u omladinskim novinama i časopisima Polet i Pitanja.

Od 1985. do 1989. glavni urednik časopisa Quorum. Od 1989. do kraja 1990. Godine glavni i odgovorni urednik lista za kulturu Oko, nakon toga do 1993. urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1992. pokrenuo vlastitu nakladničku kuću Meandar (od 2005. MeandarMedia). Godine 1998. bio je suosnivač udruženja Hrvatski neovisni nakladnici i njegov prvi predsjednik. Godine 1999. izabran je za predsjednika Odbora Goranova proljeća, na čijem čelu ostaje do jeseni 2007. Godine 2002. pokreće Centar za knjigu i Časopis za knjigu Tema.

Objavio je dvadesetak knjiga poezije, kritike, esejistike i proze. Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu.

Boris Dežulović

Rođen u Splitu 1964. godine. Jedan je od suosnivača satiričkog tjednika Feral Tribune i redoviti kolumnist u hrvatskim i regionalnim medijima. Objavio je dva romana – Christkind i Jebo sad hiljadu dinara – knjigu poezije Pjesme iz Lore, knjigu kratkih priča Poglavnikova bakterija, te zbirku eseja Summa atheologiae : Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg. Knjige, pripovijetke, pjesme i eseji prevedeni su mu na njemački, talijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.

Jadranka Đokić

Jadranka Đokić rođena je i odrasla u Puli. Nakon rada u dramskom studiju INK pod mentorstvom Roberta Raponja te završene Opće gimnazije u Puli, 2000. godine upisuje Akademiju Dramske umjetnosti u Zagrebu, smjer gluma u klasi prof. Neve Rošić i Koraljke Hrs. Već na drugoj godini kreće s profesionalnim angažmanima na filmu i u kazalištu, a kasnije na radiju i televiziji. Danas je iza nje stotinjak uloga. Osam godina kazališnog rada provela je na daskama Zagrebačkoga kazališta mladih, a od 2016. godine do danas članica je ansambla i prvakinja drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Za svoj rad nagrađena je i mnogim nagradama: između ostalih trima nagradama Hrvatskoga glumišta, Zlatnom Arenom za glavnu ulogu u filmu „Iza stakla“ redatelja Zrinka Ogreste te godišnjom nagradom Vladimir Nazor za uloge Maše u predstavi „Tri sestre“ Bobe Jelčića i Nastasje Filipovne u predstavi „Idiot“ u režiji Vasje Senjina.

Petar Filipić

Rođen u Splitu 1947. godine. Primarno je znanstvenik i istraživač. Njegovi makroekonomski znanstveni radovi, a objavio ih je gotovo 170, temeljito i sveobuhvatno analiziraju gospodarske i druge društvene probleme. Uz pomoć nekolicine entuzijasta, 2007. organizirao je prvi “Pričigin”, splitski festival pričanja priča koji se kroz narednih dvanaest godina prometnuo u prvorazrednu činjenicu na kulturnoj mapi Splita, Hrvatske i okruženja.

Goran Gavranović

Goran Gavranović je rođen u Zagrebu 1970. godine. Radi kao glavni urednik dnevnih novina 24sata. Tijekom dugogodišnje karijere je bio novinar i urednik u više nacionalnih novinskih kuća te je, nakon dolaska u 24sata, potaknuo pokretanje tjednika Express i priloga za književnost Bestbook – jedinstvene publikacije u mainstream medijima, fokusirane na književnost i književne događaje u Hrvatskoj i regiji. U suradnji s domaćim nakladnicima pokrenuo je ediciju kriminalističkih romana Balkan Noir, te inicirao ili kao koautor potpisao niz publicističkih izdanja koja se bave hrvatskom poviješću u prošlom stoljeću. Čvrsto se drži teze da je novinarstvo ono što vladajući ne žele čuti, dok je sve ostalo – PR.

Marko Gregur

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) objavljivao je u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u časopisima u desetak stranih zemalja (SAD, Austrija, Crna Gora, Srbija, Rusija, Bugarska, Španjolska, Slovenija, Kanada…). Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija, zbirke priča Peglica u prosincu i Divan dan za Drinkopoly za koju je dobio nagradu Prozak te romane Kak je zgorel presvetli Trombetassicz, Mogla bi se zvati Leda i Vošicki, za koji je dobio nagrade Fric i Vladimir Nazor. Pokretač je Alpe Jadran festivala mladih pisaca, predsjednik je organizacijskog odbora međunarodnoga festivala književnosti Galovićeva jesen i jedan od pokretača te glavni urednik časopisa Artikulacije.

Sinan Gudžević

Sinan Gudžević rođen 1953. godine u Grabu na Goliji, Novi Pazar. Književnik, filolog, prevoditelj. Studirao klasičnu i romansku filologiju u Beogradu, Pisi i Münchenu. Objavio dvije knjige stihova: Građa za pripovetke i Rimski epigrami, prozno-esejističke knjige: Zvijezde nad Brazilom i Demon po imenu Sutra te Bendžo u Grabu. Prevodi s latinskog, starogrčkog, njemačkog, talijanskog, ruskog, portugalskog i slovenskog. Preveo je s latinskoga: Noćno putovanje Poslanika Muhammeda, Aurelije Augustin, O laži, Publije Ovidije Nason, Metamorfose (izlazi 2021) te epigrame Martijala i više novolatinskih autora. S grčkoga preveo didaktičku pjesmu Gregorija iz Nazijanza Protiv kaćipernih žena (časopis Mostovi 149-150), stotine epigrama iz Palatinske antologije (dio njih objavljen u Književnim novinama osamdesetih godina). S njemačkoga je preveo knjigu Emilija Hidalga Serne O humanističkoj misli Juana Luisa Vivesa te izbor stihova Jochena Keltera, objavljen dvojezično u knjizi Dogodine u Sarajevu. Na talijanski je, zajedno s Raffaellom Marzano, preveo i objavio u Salernu dvije knjige pjesama Izeta Sarajlića Qualcuno ha suonato i Libro degli addii, kao i svoje Epigrammi romani. Ova posljednja je izašla i u njemačkom metričkom prijevodu Petre Kordmann, Römische Epigramme. Putovao je, živio i radio u drugim zemljama, najviše u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Brazilu. Književne nagrade: Anassilaos u Reggio Calabria, Anibale Ruccello u Castellammare di Stabia, Pero Ćamila Sijarića te Ahmed Vali u Novom Pazaru i Mirko Kovač u Rovinju. Od 2014. piše za zagrebački list Novosti.

Mirta Jurilj

Mirta Jurilj rođena je 1982. godine u Zagrebu. Diplomirala je anglistiku i južnu slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2009. godine. Od 2008. do 2013. godine bila je suradnica Kulture promjene SC-a u Zagrebu, gdje je djelovala kao producentica, inspicijentica, radijska voditeljica i urednica te izvođačica. Autorski tekstovi i članci objavljeni su joj u tiskanim i elektroničkim časopisima Philological Studies, Zarez, Moderna vremena i Barricade te u zborniku radova Mačkozbornik. Od 2011. godine primarno djeluje kao prevoditeljica sa i na engleski i slovenski jezik te s njemačkog i makedonskog jezika. Osim književnosti, specijalizirala se za područja vizualnih i izvedbenih umjetnosti te humanističkih znanosti uopće. Ostvarila je rezidencijalne boravke u Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Austriji. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Srđan Kuzmanović

Srđan Kuzmanović rođen je 1977. godine u Puli. Od najranije dobi strast prema glazbi vodi ga neprestanom otkrivanju glazbenih izazova. Godine 2014. električni bas koji do tada svira uglavnom u rock izričaju mijenja kontrabasom i započinje se ostvarivati u jazz glazbi, koju je do tada konzumirao isključivo slušanjem. Iste godine pohađa ljetnu jazz školu u Grožnjanu, gdje ga osnovama jazz harmonije i jazz standardima uči vrhunski kontrabasist i edukator Andy McKey. Godinu dana kasnije priključuje se ritam sekciji pulskog Big Banda, a 2017. godine sudjeluje u pokretanju hrvatsko-češkog projekta „Ek Balam“, koji inspiraciju pronalazi u gypsy jazz glazbi Djanga Reinhardta.

Kruno Lokotar

Kruno Lokotar (Daruvar, 1967) diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje kritiku, esejistiku… Uređivao je, između ostaloga, kulturni magazin Godine nove i niz drugih publikacija, izbora, emisija… Za HTV 3 snimio je preko 200 epizoda emisije Prekid programa zbog čitanja. Od 2002. do 2007. bio je glavni urednik AGM-a. 2004. godine dobio je prvi put dodijeljenu nagradu Kiklop za najboljeg urednika. Za suradnju s Mirkom Ilićem dobio je Zlatnu medalju američkog udruženja dizajnera (koja uopće nije od zlata). Od 2007. do kolovoza 2015. godine radio je kao urednik domaće i regionalne beletristike i publicistike u izdavačkoj kući Algoritam. Ustanovio je nagrade Na vrh jezika (za poeziju) i Prozak (za prozu) za autore do 35 godina, od godine 2015. i festival Prvi prozak na vrh jezika, prvu svjetsku Nagradu za književnost na društvenim mrežama – Post scriptum, te dizajnirao Nagradu Fric. Član je HZSU-a u sekciji književnost i potpredsjednik Hrvatskog društva pisaca.

Nataša Medved

Nataša Medved rođena je 1976. u Rijeci, gdje je završila osnovnu školu Kozala i Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju. Trenirala je plivanje u Primorju, prestala na vrhuncu karijere. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je njemački i francuski jezik i književnost. Diplomski rad pisala je o Thomasu Bernhardu. Živjela je tri godine u Parizu. Od 2006. godine bavi se književnim prevođenjem. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Od veljače 2019. godine urednica je u Nakladi OceanMore.

Ines Meštrović

Ines Meštrović nakon studija germanistike i povijesti umjetnosti u Zagrebu i stipendije na Institutu za prevođenje u Grazu, od 1993. godine radi kao konferencijska prevoditeljica za razne institucije u zemlji i inozemstvu: Ured predsjednika Republike Hrvatske, Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo vanjskih poslova, Austrijski kulturni forum, Goethe Institut, Hrvatsku radioteleviziju… te prevodi kataloge za izložbe i stručne knjige (Europa od A do Z, Presude njemačkog Ustavnog suda i druge.). Od 2018. godine prevodi publicistiku i beletristiku. Živi u Zagrebu.

Ivona Orlić

Ivona Orlić rođena je 1971. godine u Puli. U Poreču je završila osnovnu školu, srednju školu (Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje „Branko Semelić“) u Puli. Smjer predškolski odgoj. Na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1996. godine diplomirala je pedagogiju, a godinu dana kasnije i studij Organizacija kulturnih djelatnosti. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (smjer etnologija/kulturna antropologija) obranila magistarski rad pod nazivom Franci Blašković i konstrukcija suvremenog istarskog identiteta 2004. godine, a doktorirala 2011. godine s temom Regionalni identitet u suvremenoj turističkoj ponudi Istre. Nakon diplome radila je u talijanskim i hrvatskih osnovnim školama. Od 1999. godine zaposlena je u Pučkom otvorenom učilištu Poreč, a od 2006. godine radi u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu. Autorica je tri knjige i jedne slikovnice. Objavljeno joj je tridesetak znanstvenih, stručnih i popularnih radova. Imala je nekoliko izložbi fotografija. Živi u Musaležu.

Dariya Pavlešen

Dariya Pavlešen (rođ. Sokolovs’ka, Ivano-Frankivs’k, Ukrajina, 1980.) diplomirala je 2002. godine na Filološkom fakultetu Sveučilišta Ivan Franko u Lavovu te ukrajinski jezik i književnost i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine. Radi kao viša lektorica za ukrajinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Obranila je doktorski rad pod naslovom Ukrajinski književni postmodernizam (2020). U suradnji s Anom Dugandžić i Domagojem Kličekom prevodi s ukrajinskog i ruskog. Bavi se proučavanjem suvremene ukrajinske književnosti.

Martina Pereša

Martina Pereša rođena je u Puli 1983. godine. Nakon pulske gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Rijeci, gdje je diplomirala filozofiju i kroatistiku 2007. godine. Otad radi u brojnim medijima kao novinarka, urednica te radijska i televizijska voditeljica. Trenutno radi kao novinarka, urednica, voditeljica i koordinatorica programa na Rovinj FM-u, kao novinarka na portalu IstraIN te kao vanjska suradnica HRT-ova centra Pula, gdje na Radio Puli vodi emisiju posvećenu dijalektalnom stvaralaštvu. Ova zaljubljenica u pisanu riječ na Sajmu je radila još u studentskim danima, a ove je godine prvi put u službenom programu Sajma – Nova lica Pule, Ljubav i Slavenski đardin.

Ivana Peruško

Ivana Peruško rođena je u Puli 1979. godine. Završila je klasičnu gimnaziju u Pazinu, a diplomirala hrvatski jezik i književnost te ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od srpnja 2005. godine zaposlena je na Katedri za rusku književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti. Od 2007. do 2008. radila je kao lektorica hrvatskoga jezika na Moskovskom državnom sveučilištu M. V. Lomonosov (MGU). Godine 2016. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice na Katedri za rusku književnost Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti. Napisala je dvije monografije: Poetika progonstva. Gor’kij i Bulgakov između srpa i čekića (2013); Od Oktobra do otpora. Mit o sovjetsko-jugoslavenskom bratstvu u Hrvatskoj i Rusiji kroz književnost, karikaturu i film. 1917. –1991. (2018). Dobitnica je Godišnje nagrade mladim znanstvenicima i umjetnicima Društva hrvatskih sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika; Međunarodnog književnog natječaja LAPIS HISTRIAE; nagrade Josip Badalić za diplomski rad o Iosifu Brodskom. Održala je niz pozivnih predavanja o ruskoj i hrvatskoj književnosti u inozemstvu te objavila osam knjiga prijevoda.

Emir Imamović Pirke

Emir Imamović Pirke (Tuzla, 1973.) dugogodišnji je novinar urednik, kolumnist i suradnik nekih od najznačajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Trenutno objavljuje u tjedniku Express, na portalima Forum.tm, Bljesak.info i Deutsche Welle. Autor pet romana: Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince; Tajna Doline piramida; Treće poluvrijeme; Vršenje dužnosti i Terorist, od kojih su četiri prevedena na albanski (Tajna Doline piramida ), njemački (Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince) i makedonski jezik (Treće poluvrijeme, Terorist). Za prvi roman nominiran za nacionalnu književnu nagradu Kiklop u kategoriji debitanta godine, a za treći i peti za regionalnu nagradu „Meša Selimović“. Piše za televiziju (koscenarist serije Dnevnik velikog Perice, scenarist 15 epizoda TV serije Kazalište u kući); kazalište (drame SUR Sajgon i Samo nek ne puca, postavljene su i repertoarski izvođene u Pozorištu mladih u Sarajevu) i film. Član Programskog odbora Sajma knjiga i autora – Sa(n)jam knjige u Puli. Živi u Šibeniku i radi gdje god ima struje i interneta.

Adriana Piteša

Adriana Piteša rođena je 1979. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2001. do 2014. godine radila je kao novinarka rubrike kulture u Jutarnjem listu . Bila je urednica u nakladničkoj kući Profil gdje je uređivala prozne naslove domaćih i stranih autora. Sada radi kao urednica proznih izdanja u izdavačkoj kući Stilus knjiga. Živi u Zagrebu.

Milorad Popović

Milorad Popović rođen je u Lipi Cuckoj kod Cetinja 1957. godine. Autor je više knjiga poezije i dviju knjiga eseja na temu crnogorskog nacionalnog pitanja. Djela su mu prevođena na brojne strane jezike. Također je autor romana Karnera i Čovjek bez lica. Dopisni je član Europske akademije poezije, čije je sjedište u Luxembourgu. Predsjednik je Crnogorskog društva nezavisnih književnika te ravnatelj časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars. Vlasnik je nakladničke tvrtke Otvoreni kulturni forum (OKF). Dobitnik je sedam crnogorskih i regionalnih nagrada, među kojima su nagrada Miroslavljevo jevanđelje, nagrada Meša Selimović i Njegoševa nagrada. U povodu dodjeljivanja Njegoševe nagrade, međunarodni žiri od istaknutih književnika iz sedam država priopćio je da „u romanu Čovjek bez lica Popović sažima ključne elemente stogodišnje povijesne drame crnogorskog prostora i čovjeka“.

Aljoša Pužar

Aljoša Pužar je kulturolog i pisac. Rođen u Rijeci. Studirao je kroatistiku u Rijeci i komparativnu književnost u Zagrebu. Doktorirao je 2006. godine u Rijeci s temom iz antropološke i kulturalne teorije međustanja te 2015. godine u Cardiffu s temom iz rodnih studija i studija mladih. Od 2002. godine bio je predavač sveučilišta u Trstu, od 2003. u Rijeci. Od 2006. do 2016. godine predavao je kulturologiju, kulturnu antropologiju, kulturalnu geografiju, ženske studije i drugo na sveučilištima u Seulu (Južna Koreja). Od 2017. godine predaje kulturalne teorije i kulturnu antropologiju na katedri za kulturologiju Fakulteta za društvena istraživanja u Ljubljani. Objavio knjige o povijesti književnosti, pograničnim studijima, korejskoj kulturi i druge. Bio je kolumnist dnevnih novina, urednik i prevoditelj te je objavljivao eseje i kratke priče. Član je predsjedništva svjetske kulturološke organizacije, član Kraljevskog antropološkog instituta u Londonu i hrvatske centrale P.E.N.-a.

Milan Rakovac

Milan Rakovac rođen je 12. prosinca 1939. u Rahovci, Poreč. Živio u Puli, Zagrebu, Splitu, Beogradu, opet u Puli, Rijeci, sada živi u Zagrebu. Radio kao urednik u dokumentarnom programu HTV-a. Pisac, novinar. Autor niza dokumentarističkih serijala. Aktivan u Čakavskom saboru od utemeljenja, član uredništva nekoliko časopisa ( Istra , Dometi , Nova Istra , La Battana ).

Literaturu objavljuje od 1963. godine Knjige: Poezija – Sik, Cha for kids , Besida priletuća , Priko Učke , Riva i druži , Haluj , Sliparija , Snovid , La Triestina ; Istragram , pripovijesti; Kvarnerski otočni lucidar , slobodna proza; Sinovi Istre , biografije. Scenariji za igrane filmove „Grgo gre u Pazin“ i „Na istarski način“, oba u režiji Vlade Fulgosija. Tekstovi za monografije: Pula, Poreč, Hrvatska . Prijevodi s talijanskog: Fulvio Tomizza Bolji život , Poalo Parovel Izbrisani identitet , Angelo Vivante Jadranski iredentizam . Prevođen na talijanski, njemački, engleski, portugalski, slovenski i ukrajinski jezik.

Utemeljitelj pograničnih susreta Forum Tomizza Umag-Koper-Trst. Suradnik više novina i časopisa u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji.

Evelina Rudan

Evelina Rudan rođena je u Puli 1971. godine. Živi u Zagrebu. Objavila je zbirke Sve ča mi rabi ovega prolića (2000), Posljednja topla noć (2002, zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem), Uvjerljiv vrt/ Convincing Garden u elektroničkom obliku (prijevod Hana Dada Banak, 2003), Breki i ćuki (2008), Pristojne ptice (2008) i Smiljko i ja si mahnemo (2020) te slikovnicu (zajedno s ilustratorom Svenom Nemetom) Kraljevićev san (2010). Za rukopis zbirke Breki i ćuki dobila je nagradu Drago Gervais 2007. godine, za zbirku pjesama Smiljko i ja si mahnemo dobila je nagradu Fran Galović 2020. godine, te nagrade:Ivan Goran Kovačić, Nagradu HAZU za književnost,te Tin Ujević i Drago Gervais. Zastupljena je u više antologija i pregleda suvremene hrvatske poezije, a pjesme su joj prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski, rumunjski i nizozemski. Predaje na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Bavi se usmenim žanrovima, intertekstualnim (i intermedijalnim) vezama usmene i pisane književnosti i oblicima nove usmenosti. Za znanstvenu knjigu Vile s Učke. Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja (2016) dobila je nagradu Filozofskoga fakulteta 2017. godine. Radila je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji i izdavačkom poduzeću Josip Turčinović d. o. o. u Pazinu.

Vasilij Senjin

Vasilij Senjin rođen je 20. svibnja 1977. u Sankt Petersburgu. Kazališni je redatelj i scenograf. Školovao se na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Sankt Petersburgu, Akademiji dramske umjetnosti Sankt Petersburg – klasa Veniamina Flištinskog – te moskovskoj Ruskoj akademiji dramske umjetnosti, u klasi redatelja Petra Fomenka. Postdiplomske radionice pohađao na Kraljevskom kazališnom studiju u Londonu, Školi kazališnog vođenja u Moskvi, Dramskom kazalištu i Centru Mejerholjd i Kazalištu Düsseldorf. Od 2013. do 2015. godine radio je kao umjetnički direktor u Pskovskom dramskom kazalištu te na Puškinovom kazališnom festivalu. Tijekom tog razdoblja sudjelovao je u brojnim projektima kao producent, uz potporu Francuskog kulturnog instituta, British Councila, Kulturnog odjela Švedskog veleposlanstva u Rusiji, Međunarodnog kazališnog instituta, Festivala Zlatne maske i Međunarodnog Festivala Čehov. Režirao više od 40 predstava, surađujući, uz ostale, i s hrvatskim kazalištima: ZKM-om, Gavellom te varaždinskim i zagrebačkim HNK-om.

Branko Sterpin

Branko Sterpin rođen je 1978. godine u Puli. Osnovnu i srednju glazbenu školu završio je u rodnome gradu. Nakon srednje škole nakratko upisuje studij glazbene pedagogije na tadašnjem pedagoškom fakultetu u Puli, a zatim i studij trube na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, da bi na kraju studirao i diplomirao trubu na jazz odjelu Univerziteta u Grazu (2003. – 2007.). Nakon završenog studija dvije godine predaje trubu u pulskoj glazbenoj školi. Od 2010. godine zaposlen je u Jazz orkestru HRT-a. Prije toga svirao je u tadašnjem Jazz orkestru hrvatske glazbene mladeži (2005. – 2012.). Surađuje i s mnogim manjim sastavima kao što su Tamara Obrovac Transhistria Electric, Kristian Terzić Group, Branimir Gazdik & Friends, Bop Syndicate, The Sterptet, Veselino Jazz Project… Jedan je od odsnivača JazzIstra Orchestra, a voditelj je i Big Banda Pula.

Milorad Stojević

Milorad Stojević rođen je 15. ožujka 1948. godine u Bribiru (Hrvatsko primorje), gdje je završio osnovno školovanje. Gimnaziju je završio u Crikvenici, a Filozofski fakultet u Zagrebu, pri kojem je magistrirao i doktorirao. Bio je slobodni umjetnik, lektor i novinar. Na Filozofskom fakultet u Rijeci radio je kao redoviti profesor u trajnom zvanju, predavao je hrvatsku književnost. Bio je urednik, osnivač i suradnik više časopisa, zbornika i listova. Kao gost profesor predavao je hrvatsku književnost na Sveučilištu Taras Ševčenko i Kijevsko-mogilanskoj akademiji u Kijevu, neko vrijeme i na Sveučilištvu Ivan Franko u Lavovu te na Hankuk University of Foreign Studies u Seoulu. Bio je i višegodišnji vanjski suradnik (gost profesor) na Sveučilištu u Puli. Osim znanstvenim, bavi se i književnim radom. Poeziju i prozu objavljivao je u mnogim listovima, časopisima i zbornicima, a neka su mu djela izvedena na televiziji i radiju te prevedena na više stranih jezika. Pisao je drame, TV drame, tekstove za stripove i scenarije za reklamne filmove. U Galeriji Listopad u Rijeci imao je izložbu grafika pod naslovom Fijumanski notturno (1991.). Dosad je objavio tridesetak knjiga. Zastupljen je u više antologija, panorama i pregleda hrvatske poezije i proze. Dobio je više nagrada, između ostaloga Goranov vijenac, Kvirinovu i Cesarićevu nagradu. Već je tri godine u veseloj mirovini.

Marko Šunjić

Marko Šunjić rođen je 19. listopada 1975. godine u Splitu. Nakon završene Prirodoslovno-matematičke gimnazije odlazi na studij matematike na zagrebački PMF, koji uspješno završava potkraj 2000. i kreće s računalnom karijerom. Odmalena zaljubljen u strip, spaja svoju ljubav sa strukom i stvara prve domaće internetske stranice o stripu, www.stripovi.com, koje danas slave svoj 19. rođendan i koje još vodi i uređuje. Godine 2004. kao kourednik i prevoditelj u izdavačkoj kući Libellus pokreće hrvatsko izdanje kultnog serijala o Kenu Parkeru, a nakon toga i brojna druga značajna strip-izdanja. Na ljeto 2006. godine osniva izdavačku kuću Naklada Fibra, zamišljenu kao kuću posvećenu autorskom, nekomercijalnom stripu, koja je s vremenom prerasla u jednu od najvažnijih i najcjenjenijih izdavačkih kuća u Hrvatskoj, ali i šire. Od 2019. godine prestaje raditi kao programer i posvećuje se samo Fibri.

Goran Vojnović

Goran Vojnović rođen je 1980. godine u Ljubljani. Takozvani je domaći autor, poznat po tome što mentalno ostaje u okvirima nekadašnje Jugoslavije. Ozloglašeni je jugonostalgičar koji živi na račun poreznih obveznika. Vodeći slovenski komparativist, profesor dr. Janko Kos svojedobno ga je svrstao u Poluslovence. Vojnović piše romane, eseje i kolumne, dramske tekstove i filmske scenarije, režira igrane i sinkronizacije animiranih filmova. Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada, ali to o njegovu radu ništa ne govori jer – kako je to jednom rekao slovenski ministar za kulturu dr. Vasko Simoniti – što više ljudi poznaješ, to više nagrada imaš. Goran Vojnović unatoč svemu s velikim zadovoljstvom živi i radi u Ljubljani. U slobodno vrijeme voli biti u karanteni, a još više u Puli.

Jasmina Vojvodić

Jasmina Vojvodić, redovita profesorica na Katedri za rusku književnost rođena je 1970. godine u Zagrebu. Godine 1994. diplomirala je ruski jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1995. godine zaposlena je na Katedri za rusku književnost pri Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti. Doktorirala je 2004. godine temom Gestikulacijski aspekti u djelu N. V. Gogolja. Područja bavljenja su joj ruska književnost 19. stoljeća, suvremena ruska književnost, komparatistika, književna antropologija, tjelesnost i gestikulacija u književnosti. Objavila je tri autorske knjige Gesta, tijelo, kultura. Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja; Tri tipa ruskog postmodernizma i Neomifologizm v aktual’noj russkoj proze: monografija, uredila osam zbornika znanstvenih radova. Glavna je urednica časopisa Umjetnost riječi. Voditeljica je znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost „Ruske književne transformacije od 1990. do 2020“. Članica je Međunarodnog društva Dostojevskog (IDS – International Dostoevsky Society) te Hrvatskog filološkog društva.